Home / Mujo, Haso i Fata / Kratki vicevi / Boduli / Opet vicevi / Policajci / Razni Vicevi / Politički / Linkovi / Fotke / Motke / Najbolji vicevi / Zabavni / Do suza / Gadovi / Vatrogasci |
U vrijeme stare Jugoslavije, u Beogradu se održavao svečani ručak u čast gostiju koji su prisustvovali jednoj od prvih konferencija
nesvrstanih zemalja. Ogromna sala s više od tisuću uzvanika, sve vrlo svečano i na nivou. Gosti obučeni u frakove, a gošće u
večernjim haljinama, neke po posljednjoj modi, a neke u stilu zemlje iz koje dolaze. Prvo je bio poslužen narezak, zatim juha i onda je
došao red na pečenje. Za glavnim stolom, u društvu najpoznatijih i najvažnijih lidere pokreta, sjede jedan kraj drugoga drug Tito i
ministar vanjskih poslova Džemal Bijedić. Kada je na stol stavljena pečenka, Bijedić je otkinuo komad s rukom i počeo slatko jesti.
Tito, posramljen pred ovako uvaženim gostima da se jedan od njegovih najprisnijih suradnika ponaša ovako nekulturno, se obrati ispod
glasa Bijediću. - Džemo, nož, nož. Džemal ostavi pečenku, s masnom rukom uze nož, pogleda lijevo i desno i upita: - Koga, koga?
Drug Tito i Kardelj su bili zagriženi lovci i često su išli zajedno u lov na divlje svinje, jelene, a koji puta bogami i na medvjede.
U određenim periodima su posjećivali i močvarne krajeve Slavonije gdje su divlje patke i fazani bili glavne mete njihovih lovačkih pušaka.
I tako je to druženje trajalo godinama. Kardelj je bio odličan lovac i uspijevao je uvijek uhvatiti najbolje i kapitalne primjerke, dok je
drug Tito vrlo rijetko uspijevao nešto uloviti, po onoj "pa već kad opališ sto metaka, nešto po zakonu vjerojatnosti moraš i pogoditi".
I tako jednog dana u lovačkoj kolibi, uz čašu dobrog, slavonskog bijelog vina Tito zatraži od Kardelja da mu otkrije koja je tajna njegovog
lovačkog uspjeha, njegove sigurne i mirne ruke, i oštrog oka. S entuzijazmom sam otvorio ovu stranicu misleći kako ću je brzo popuniti sa starim političkim vicevima. Prvo sam ustanovio da me memorija ne služi više tako dobro kao nekada i to je već prouzrokovalo veliki nedostatak materijala. Drugo, shvatio sam da ako se ne poznaju dobro situacija iz starih vremena, vicevi nemaju puno smisla. Kako su korisnici mreže u prosjeku puno mlađi od mene, jednostavno sam odlučio da stavim kakav drugi vic, koji nije baš političke prirode.
U bolnici se nalazi čovjek u teškom stanju, vrlo ozbiljno bolestan. Život mu visi o koncu. Obitelj je kompletna i u čekaonici strpljivo očekuju da ih doktor izvijesti
o stanju pacijenta. Napokon, evo doktora, teška koraka i iscrpljenog lica. Obraća se članovima obitelji: |