Nedjelja ujutro. Mali Ivica se probudi oko 9 sati neuobičajeno dobro volje (inače je prilično mrzovoljan, po karakteru). Gleda ga otac i nije mu jasno odakle takva promjena. Obrati mu se:
- Dobro jutro sine! Što te jutros čini tako veselim?
- Tata, usnio sam predivan san.
- Ispričaj mi što si sanjao.
- Usnuo sam da si mi ti za rođendan poklonio smartphone, a mama biciklu.
Otac, znajući da njihova novčana situacija ne dozvoljava tako skupe poklone, nastoji razuvjeriti Ivicu.
- Sine, znaš da se često događa upravo suprotno od onoga što sanjamo.
- Nema problema tata: ti mi možeš pokloniti biciklu, a mama smartphone.
Moja zadnja ljubavna priča: volio sam je do besvijesti i uvijek sam bio uz nju kada je prolazila teške trenutke. Kada je rekla da me ostavlja, prigovorio sam joj:
- Sjećaš li se kada je umrla tvoja strina koju si jako voljela? Ja sam bio uz tebe da te utješim. Kada su te srušili na ispitu iz matematike, ja sam proveo sate s tobom da bi ti objasnio diferencijalni račun.
Nisi mogla zaboraviti da sam zajedno s tobom patio i kada si dobila otkaz.
- Da, svega se sjećam: nosiš nesreću.
Jedan mucavac uđe u bar, stane za šank i obraćajući se šankeru kaže:
- M-m-molim vas je-je-dnu ča-š-š-šu vina.
Šanker mu posluži čašu crnoga i savjetuje ga:
- Znate, i ja sam nekada mucao. Poslije mi je jedan prijatelj dao savjet koji me je riješio tog problema. Rekao sam mojoj ženi da me tuče svako večer i nakon dva tjedna stvar je funkcionirala. Vidite da više ne mucam.
Zašto i vi ne bi probali?
Nakon dva tjedan, isti čovjek uđe u bar i naručuje:
- M-m-molim vas je-je-dnu pi-pi-pi-vu.
Šanker ga prepozna:
- Niste probali moj savjet za liječenje mucanja?
- Je-je-sam, ali ka-a-a-o što vi-vi-di-di-te, nije funk-funk-cio-nira-nira-lo. U sva-sva-kom slu-slu-ča-ča-ju ima-ima-te li-li-jepu ku-ku-ću.
Dva luđaka se sretnu prvi puta u menzi ludnice; sjeli su naime za isti stol. Jedan od njih:
- Oprostite, ne bih se želio nametati, ali mi je vaše lice poznato. Da se nismo možda sreli 2012. godine u Dubrovniku?
- Mogu vam sa sigurnošću potvrditi da se nismo vidjeli u Dubrovniku: nikada nisam bio tamo.
- Niti ja! Onda se sigurno radi o dvije druge osobe.
Jedan tip je nepopravljivi optimista. Što god da se loše dogodi, on uvijek citira rečenicu koju je čuo u seriji "Malo misto": moglo je i svršiti gore. Njegovi prijatelji dobro poznaju tu njegovu karakteristiku i
odluče da se našale s njim, servirajući mu tako tragičnu priču gdje neće moći reći "moglo je i svršiti gore". Tako jedno večer u kavani, jedan od društva mu kaže:
- Da li si čuo što se dogodilo Marku (jedan od njihovih prijatelja koji to večer nije bio prisutan).
- Ne, što mu se dogodilo.
- Marko se je jučer uvečer vratio kući nešto ranije nego obično i zatekao svoju ženu u krevetu s drugim čovjekom. Kada ih je vidio, praktično je poludio. Prvo je ubio ljubavnika, a zatim ženu. Onda je po stanu
prosuo benzin koji je donio iz garaže i zapalio stan, nakon čega se je, dok je sve plamtjelo oko njega, objesio u kupaonici.
Tip, bez ikakvog uzbuđenja odgovori da je moglo svršiti i gore. Njegov prijatelj:
- Ma kako gore? Ubio je dvije osobe, zapalio stan i ubio i samoga sebe. Što je moglo biti gore?
- Da se je Marko vratio ranije s posla prekjučer, bio bi našao u krevetu sa svojom ženom mene.
Jedan advokat i jedan inženjer se nalaze na Kubi. Dane provode na prekrasnoj plaži i često vide jedan drugoga. Na kraju se sprijatelje i jedno večer uz čašicu ruma počnu pričati. Inženjer pita:
- Kako si završio ovdje na Kubi?
- Prije dva mjeseca mi je izgorjela kuća. Na kraju sam dobio puno novaca od osiguranja i odlučio da se preselim ovdje. Vidiš i sam: klima je odlična i sve je jako jeftino. S novcem koji sam dobio od police,
mogu ovdje živjeti bezbrižno puno godina. A kako si ti odlučio da se preseliš na Kubu?
- Koja je ovo koincidencija, nas dvojica na Kubi... Sva moja imovina je uništena u jednoj poplavi, pa sam tako uzeo novac od osiguranja i iz istog razloga kao i ti, došao ovdje.
Advokat ga gleda s nevjericom:
- Pa kako si uspio izazvati poplavu?
Jedna poznata firma koja proizvodi cipele je zapala u krizu zbog zasićenja tržišta. Prodavali su cipele u cijelom svijetu, osim u Africi, pa tako nakon jednog dugačkog sastanka rukovodstva odluče da prvo istraže
kakvo je tržište za cipele afrički kontinent. Pošalju tamo dva savjetnika, tako da bi imali dva neovisna mišljenja. Izvještaj prvog savjetnika je glasio:
- Loše tržište, ovdje nitko ne nosi cipele.
Drugi savjetnik poručuje:
- Odlično tržište, ovdje nitko nema cipele.
Gradonačelnik je odlučio da pofarba fasadu općine i stigle su mu 3 ponude. Jedna od Nijemca čija ponuda iznosi 20.000 kuna, jedna od Talijana koji traži 40.000 kuna i jedna od Hrvata čija je cijena 60.000 kuna.
Videći ovako veliku razliku među ponudama, gradonačelnik sazove ponuđače i traži da mu opravdaju ponude. Prvi je Nijemac:
- Predviđeno je korištenje vodootporne boje koja košta 7.000 kuna. Kako moramo dati dvije ruke, ukupna cijena je 14.000 kuna, na što sam dodao skelu i moju zaradu u iznosu od 6.000 kuna.
Na redu je Talijan:
- Znate da su Talijani najbolji majstori za farbanje. Mi predviđamo visoko otpornu boju koja košta 10.000 kuna. Potrebne su tri ruke što je ukupno 30.000, a ostalih 10.000 su za skelu i moj profit.
Red je na Hrvata:
- Gospodine gradonačelniče, moj predračun je sigurno najbolji: 20.000 kuna je za mene, 20.000 za vas i 20.000 za Nijemca da pofarba zgradu.
|